OTAC DJEVOJČICE STRADALE U RIBNIKARU: Moja sudbina je teška, ali ja ću je nositi baš onako kako me je Sofija tome mudro naučila

Slobodan Negić, otac djevojčice koja je stradala u OŠ “Vladislav Ribnikar, večeras je rekao da je “osjetio potrebu da iznese u javnost težinu situacije” i da iskoristi priliku da govori o činjenicama, te da pokuša da zatraži pomoć javnosti i neku vrstu razumijevanja.

– Niko nema rješenja i jako je teško živjeti sa tim, ali vidim kod ljudi iskrenu želju kada me pogledaju u oči, koji su prestravljeni onim što vide i koji na ljudskom nivou reaguju na ovo, to prevazilazi uobičajene teme i dnevno političke priče. Svako ko u ovom nalazi prostor da plasira neka brzopleta mišljenja umjesto onoga što se zaista dogodilo, čini samo medveđu uslugu društvu. – izjavio je otac djevojčice u “Utisku nedjelje“.

On je istakao da ovo „mora biti javna stvar koja se tiče svih nas”.

„Ali ne na način stranaka ili partija, ovo je nešto što pogađa društvo na nivou samog našeg opstanka. Ne tražim ni krivca, niti upirem prstom lično u ljude. Došao sam da govorim o tome šta se događalo, kako smo mi roditelji pokušavali da reagujemo i došao sam da kažem neke stvari javno koje su teške”, rekao je Negić.

Ukazao je da je postojao „prebrz pritisak i još uvijek postoji da se djeca vrate u OŠ Vladislav Ribnikar na nekakav oblik redovne nastave”.

Negić je govorio i o najpotresnijim trenucima u životu.

– Ja sam danas u očima ljudi video iskren strah za sve nas i reći ću vam nešto. Kad sam bio na sahrani svoje kćerke prilazilo mi je puno ljudi. Mnogo njih uopšte nisam znao, ali vidim da tim ljudima koji mi prilaze nije lako da izjave saučešće, a ni meni da ga primim. Kasnije sam poslije sahrane počeo da gledam u oči te ljude i da svakom, gledajući u oči se zahvalim – izjavio je Negić. On je ispričao i kako su on i supruga nastradaloj djevojčici dali ime.

– Moja Sofija je dobila ime tako što smo supruga Milanka i ja htjeli da se malo našalimo, pošto sam ja magistar filozofije, a njeno djevojačko prezime je Mudroša, pa smo joj dali ime Sofija po boginji mudrosti. Reći ću vam i nešto što je moja Sofija mene naučila. Bilo je situacija u kojima je mama ljuta što je soba u haosu, pa sam ja sam mamo, da bih nju zaštitio, raspravljao. Ali, Sofija je uvijek bila jedina zadovoljna kada bih ja saslušao i gledao u oči kao odraslu osobu i kada bi vidjela da smo njena mama i ja puni ljubavi. Nomen est omen, njeno ime je stvarno njena sudbina. Naučila nas je da i danas gledam svakoga od vas u oči i da budem zahvalan što mi pružate empatiju. Mudrost tog djeteta me je naučila da i danas gledam svakoga od vas u oči i da budem zahvalan što mi pružate empatiju. Ima je puno, pogledajte Igora (Jurića), pogledajte gospodu Snežanu (Miljević), pogledaj se Olja, idu ti suze. Hvala vam svima, shvatite da je ponekad jedini razlog u čovjeku da se bori to što ima ljude oko sebe i da ovdje treba da naučimo veliku lekciju o tome da se radi o nama, ljudima, o našim sudbinama. Moja sudbina je teška, ali ja ću je nositi i to baš onako kako me je Sofija tome mudro naučila – rekao je kroz suze Slobodan Negić.

Negić je takođe ispričao i da se u školi desio događaj koji se, kako navodi, prije nekoliko dana desio pod okriljem ove škole. Negić tvrdi da je doktorica R. R., koja je poslata u “Ribnikar” kako bi pomogla djeci i roditeljima nakon tragedije, “djecu uvela u kabinet i tamo im puštala narodnu muziku i govorila im o tome da treba da se povežu sa duhovima i dušama svojim mrtvih prijateljica i prijatelja”.

Negić je napomenuo da je Srbija u svjetskom vrhu po procentu oružja po glavi stanovnika.

– Sajt politico.eu iznio je podatke o 10 zemalja na svijetu koje imaju najveću količinu oružje na 100 stanovnika, a te podatke sam provjerio sa još četiri izvora i svi su jako slični. Srbija je četvrta po tom procentu. Iz moje tačke gledišta problema, ovaj zločin je izvršen iz legalno izdatog oružja, ko je je bilo na ime oca dječaka, koji je izvršio masakr. Šta mi možemo da uradimo da se u budućnosti smanje šanse da se ovako nešto dogodi. Mi moramo da vidimo zašto izdajemo toliko oružja i da otežamo pristup vatrenom oružju. Ako pričamo da je on psihopata i da bi to uradio i da nije imao te pištolje, nije moje da izmišljam šta bi bilo kad bi bilo. Ali, činjenica je da je on u svom stanu došao do dva komada vatrenog oružja koja su legalno izdata. Ako je u ovom slučaju ta procedura za vađenje vatrenog oružja ispoštovana, pa se ovako nešto dogodilo, u tom slučaju treba da mijenjamo proceduru – naveo je otac djevojčice.