NEUROPSIHIJATAR OTKRIO U KAKVOM JE ODNOSU DJEČAK ZAISTA BIO SA DRUGARICAMA: Sumnja se da je poslije ovoga napravio SPISAK

U moru informacija o dječaku koji je u srijedu u beogradskoj OŠ „Vladislav Ribnikar“ usmrtio osmoro đaka i školskog čuvara, izostala je jedna – šta je urađeno kada je on premješten u drugo odjeljenje i da li se sa njim razgovaralo. Da li je tu prihvaćen, a očito je da nije bio.

Ovo su riječi dr Zorana Dimitrijevića, penzionisanog neuropsihijatra i dječjeg psihijatra iz Užica koji je u svojoj karijeri, što preventivno, što kurativno, radio sa preko 60.000 djece. On ukazuje na detalje koji bi mogli da odgovore na pitanje u kakvom je zaista odnosu dječak bio sa ostalom djecom.

Tri detalja dosta govore: Činjenice da nije prihvaćen ni u novom odjeljenju, što implicira da je problem ipak bio u njemu, zatim da je u novom odjeljenju bio u razredu sa odlikašima, djecom sličnom sebi, koja nisu imala razloga da ga zadirkuju zbog toga i konačno, podatak da je vrlo brzo po premještaju, umjesto da da šansu novoj sredini, on počeo da pravi spisak za ubistvo.

Kod nas je praksa, kaže on, da kada dijete ima problem u školi, koji ne može da se riješi, pogotovo ako je neprihvaćen i u konfliktu sa okolinom, da se premjesti u drugo odjeljenje ili drugu školu.

– Smatra se da će promjena sredine doprinijeti poboljšanju, ali, nažalost, to dijete se stručno ne prati da bi se utvrdilo da li je u pitanju mentalni poremećaj ili poremećaj ponašanja kod zdravog djeteta. Samo dan poslije tragedije u OŠ „Vladislav Ribnikar“ dobili smo potvrdu tome kada je bivša učenica gimnazije „Ruđer Bošković“ nožem povrijedila učenika i profesorku, pa je privedena u psihijatrijsku ustanovu – kaže dr Dimitrijević.

On predlaže da se kao zakonska odreba uvede da svako dijete koje napravi nešto neželjeno uputi na opservaciju u zdravstvenu ustanovu, a time bi se, smatra, riješile mnoge stvari. Rad sa djecom koja su primijetno napadna, agresivna, ili pak povučena i izolovana od sredine u socijalnom smislu, dodaje penzionisani ljekar, zahtijeva timski rad na donošenju procjene njihovog zdravstvenog stanja i neprekidno praćenje.

– Prije nego što je ubio osmoro školskih drugova i čuvara dječak nije ništa napravio, ali je indikativno što je bio povučen i neprihvaćen. Za psihijatriju su uočljivija djeca koja su povučena, izopštena iz okoline i nemaju pravu komunikaciju sa vršnjacima, od djece koja su živahna, slobodnija – objašnjava ovaj ljekar.

Simptomatično je, ukazuje dr Zoran Dimitrijević, da odličan đak koji je pritom postizao uspjehe na takmičenjima, traži premještaj u drugo odjeljenje zato što ga ne prihvataju drugovi među kojima također ima odličnih đaka.

– Ako ga đaci nisu prihvatili ni u drugom odjeljenju to ukazuje da je problem postojao kod njega. Da li je se iko zapitao u školi zbog čega djeca ne prihvataju odličnog đaka i dobrog dečka. Koliko sam razumio, odmah poslije prebacivanja u drugo ojeljenje on je počeo da pravi plan kome će da naudi. Volio bih da čujem od nekoga iz škole da kaže da li se sa njim i njegovim roditeljima razgovaralo o razlozima zašto traži premještaj i kasnije kada je prebačen u drugo odjeljenje – navodi neuropsihijatar i dječji psihijatar iz Užica.