PRIČA O NAGOM DJEČAKU IZ ZAGREBA DOBILA TUŽAN EPILOG: Danima lutao po ulici, a onda otkrivena BOLNA ISTINA “Nešto nije bilo u redu”
Kad su 17. juna 2021. godine u jednoj ulici u Zagrebu prolaznici oko 9 sati ujutro uočili dječaka kako go trči po putu, tačnije bez gaća i obuće, samo u majici, i još je pritom bio zaliven crvenom bojom, niko nije ostao ravnodušan.
Na pitanja prolaznika kako je, ko je, gdje živi i ko su mu roditelji, mališan nije odgovarao. Vidjelo se da je “u svom svijetu” dok je mumlao u bradu i vrtio prste. Nije plakao niti bio uznemiren.
Ubrzo se otkrilo i da taj osmogodišnjak stanuje u jednoj od obližnjih ulica, da ima razvojni poremećaj iz spektra autizma, a sve je to za sobom povuklo otkriće tužnih epizoda iz njegovog porodičnog života zbog kojih je njegova 44-godišnja majka završila pod lupom Centra za socijalni rad, policije i tužilaštva, piše Jutarnji.
Protiv dječakove majke podignuta je optužnica zbog povrede djetetovih prava jer se o mališanu od 15. avgusta 2020. do 20. juna 2021. u većoj mjeri nije pravilno brinula.
Tužilaštvo za nju traži godinu dana zatvora jer je otkriveno da je u više navrata ostavljala sina bez nadzora dok je bila pod uticajem opojnih sredstava pa je tako mališan u nepunih godinu dana tri puta odlutao iz kuće go i bos, pa su ga građani zaticali na saobraćajnicama. Na kraju je u junu 2021. hitno izdvojen iz porodice i smješten u jednu ustanovu u kojoj je fokus briga za djecu s tjelesnim i mentalnim oštećenjima.
“Na putu leži dijete staro oko sedam godina. Nema odjeću na sebi i bos je”, jedna je od uznemirujućih dojava od juna 2021. godine.
Jedna od stanarki iz ulice tokom vožnje uočila je dječaka totalno razodevenog, prišla mu je i izašla iz vozila.
“Vidjela sam da s tim djetetom nešto nije u redu. Pitala sam ga kako se zove i želi li da uđe u automobil. Nije mi odgovorio, ali nije mogao ni da fokusira pogled, pa sam zaključila da ima autizam. Pokazala sam mu svog psa kojeg sam vozila, pa je pristao da uđe u auto. Tokom vožnje mi nije odgovarao na pitanja, a ja sam vozila glavnom saobraćajnicom misleći da ga roditelji traže, da ću nekog sresti. Ujedno sam ispitivala prolaznike znaju li možda čije je to dijete. Tada je naišla policija koja se odazvala na poziv. Preuzeli su dječaka”, ispričala je žena, navodeći da je tad čula od drugih komšija da je isto dijete i ranije lutalo po ulici bez nadzora.
Drugi muškarac je okrenuo broj policije kad je naišao na golo dijete na ulici. Dok je policiji davao svoje podatke, ispričao je da je do njih stigao jedan muškarac i upitao dječaka: “Kud si opet otišao?”.
Majka u lošem stanju
Nakon tog pronalaska, u dom mališana osim policije došli su i radnici Centra za socijalni rad Zagreb. Majku su zatekli u lošem fizičkom i psihičkom stanju i vrlo usporenu, a u izveštaju su naznačili da sumnjaju da konzumira d?’oge i al?’ohol.
Dječakov otac, koji ne živi s njima, 17. juna ujutro je došao po sina kako bi ga odveo u vrtić. Nije ga zatekao u kući, a suprugu, koja je spavala, morao je da prodrma da bi se probudila. Ne zna koristi li drogu, kaže da je čuo priče, međutim, ne zna može li im vjerovati. Ujedno je priznao da je mališan od kuće u godinu dana odlutao pet, šest puta i da je vješt u skidanju prozora sa kupatila.
Dječakova majka osvrnula se na svoju brižnost naglašavajući da je “oko kuće izgradila ogradu kako sin ne bi mogao da odluta”. Međutim, navela je i da tih kobnih dana vrata nisu bila zaključana i da ne zna ko ih je ostavio otključana.
I majci i ocu Centar je odredio mjeru stručne pomoći i podrške u ostvarivanju roditeljskih prava. I dok je ocu stalo te je u konstantnoj komunikaciji s Centrom i preduzima sve što mu je naloženo, majka je nestala uprkos inicijalnim obećanjima i iskazanoj volji.
Nakon što je provela dvije i po nedelje na Odeljenju za bolesti zavisnosti, kako bi sa metadonske terapije prešla na supstitucijsku buprenorfinsku, od novembra prošle godine gubi joj se svaki trag.
Na adresu boravka ne dolazi, pošiljke sudova ne prima, a policija ne uspijeva da je locira. A hoće li se pojaviti na ročištu kad joj počne suđenje, tek treba vidjeti.
(Kurir.rs/Jutarnji.hr)