NAPUSTIO ŽIVOT U TUĐINI I DOŠAO U OVO PARČE RAJA: Devetoro Lukovića žive u divljini, bogatiji od svih, a jedno im fali
Vid Luković godinama je živio u inostranstvu, ali je ipak odlučio da se vrati porodičnim korenima i svoj mir pronašao na Goliji, u mjestu Plešin, gdje živi sa porodicom.
Vid Luković (55) godinama je živio ’’u tuđini’’, ali je njegovo srce ostalo zarobljeno na Goliji, sada sa devetočlanom porodicom živi u mjestu Plešin, na 1600 metara nadmorske visine. Najbolji prijatelji su im životinje, komšije nemaju, a o novom, savremenom dobu znaju tek onoliko koliko im je potrebno.
Hiljadu metara Lukoviće deli od prvog domaćinsta gdje živi devedesetrogodišnjak koga retko viđaju. Lukovići su spokojni i slobodni. Zebnja im prožme telo jedino pri pomisli da bi civilizacija mogla da stigne i do njih i ukrade im ovo parče raja. Vid se vratio da bi sa svojom suprugom i šestoro djece živio, kako on kaže, starostavnim životom, u kome se čovjek poštuje, obraz čuva, a riječ cijeni.
“Mnogo toga se izgubilo u današnjem čovjeku. Poštovanja više nema, straha nema, srama nema, obraza nema. Danas ti više ne možeš da sjedneš ili staneš da popričaš minut sa čovjekom ako nema nekog interesa. E, to je za mene najveća bolest, gora od korone”, kaže Vid koji se zbog svega toga i vratio na selo gdje je još sačuvan dio vrijednosti na kojima je vaspitavan.
Na visini od 1300 m nadmorske visine uspeva šljiva, pšenica i krompir, a Lukovići se bave stočarstvom. Izazova je na planini mnogo, ali je za Lukoviće sve savladivo, nedostaju im samo ljudi.
“Uzgajamo pšenicu, krompir, živimo od stočarstva, imamo ovce, koze, konje, krave, imamo i mangulice svinje. Dvije ćerke su se udale i sin se oženio. Imam četvoro unučadi”, pričao je Vid svojevremeno u emisiji “Kvadratura kruga”, a na pitanje da li se ikada pokajao zbog života u divljini, odgovara:
“Ne kajem se što sam se vratio, pare ljude kvare, meni pare trebaju samo za osnovne stvari. Na zapadu je vazduh bio težak, nisam mogao da dišem, to je i jedan od razloga što sam se vratio. Ovde smo svi zdravi, ne znamo šta je ljekar, našao sam svoj mir i cilj života. Ja bih volio da ljudi vide kako su živeli naši stari, pa se možda neko opameti i vrati na selo”, poručio je nedavno Luković.
