“UJKO MOJ, BIO SI MI TREĆI RODITELJ” Ovaj potresni govor na sahrani ubijenog čuvara škole nikoga neće ostaviti ravnodušnim
Plato ispred kapele na beogradskom groblju Lešće s pogledom na Savu i Dunav bio je mali da primi sve koji su došli da odaju počast tragično ubijenom čuvaru Draganu Vlahoviću. Kolone učenika koji su u rukama držali ruže i svijeće, zajedno sa roditeljima i učenicima ispratili su svog omiljenog čika Dragana. Mnogi dječaci i djevojčice nisu mogli da zadrže suze i bili su neutješni.
Prije nego što je Dragan pokopan u zemlju članovi njegove porodice održali su kratak govor.
Hvala ti što si nam uljepšao djetinjstvo
– Bio je jedan od najmlađih članova porodice Vlahović, uvijek vrijedan, nasmijan i spreman na šalu. Nesebičan i velikog srca. Posebno je bio vezan za djecu jer nije imao svoju. Neki sadašnji srednjoškolci su rekli kako ih je čika Dragan ispraćao nasmijan od prvog do osmog razreda. Pokazao je jednu veliku hrabrost šireći svoje ruke misleći da će uspjeti da spriječi olovo koje je krenulo na njega i zaštititi mališane. Nemamo pravo da prozivamo Gospoda našeg, dao nam je život, ima pravo i da ga uzme, ali nije trebalo ovako da bude. Sve smo očekivali, ne i ovo. Hvala ti Bože na svemu, ali ovo si trebao nekako da spriječiš. Ovoliki odaziv djece govori o veličini Dragana, puni nam srca. Hvala ti što si nam uljepšao djetinjstvo i život, radovali smo se svakom susretu sa tobom. Ujko moj, bio si moj treći roditelj. Nisam mogao ni da zamislim da će doći ovaj dan, da ću doći, a tebe nema u dvorištu. Hvala na svemu što si me naučio u životu. Znamo ti i ja što smo sve prošli. Volimo te svi puno, srešćemo se opet. Srbija je zavijena u crno, svi te žalimo. Gdje god si se pojavio sunce je sijalo – kazao je njegov sestrić.
Posebno je emotivan bio trenutak kad je pročitano pismo djevojčice Lune.
– Sad više ne moraš da nosiš neudobna odijela i kravate koje stežu. To mi je drago. Gledam u tvoje slike i prisjećam se osmijeha koji nisi skidao sa lica. Osjećam da si sretan. A i na vrijeme si otišao jer ovo više nije mjesto za dobre ljude. Ribnikar više nikad neće biti isto mjesto bez tebe. Sad mi samo ostaje sjećanje i naša slika koju si volio. Oboje ću čuvati zauvijek – poručila je djevojčica u pismu.
(Slobodna Dalmacija, Jutarnji list)
