Odličan učenik sa sijaset vanškolskih aktivnosti. Mami i tatin ponos, “mali genijalac”, kako su ga zvali. I zaista, način na koji je dječak ubica planirao masovni masakr u OŠ “Vladislav Ribnikar” navodi na pomisao da je riječ o natprosječno inteligentnoj osobi: napravio je tlocrt škole, spisak vršnjaka koji su “primarne mete”, Molotovljeve koktele… Izabrao precizno oružje iz očeve kolekcije i vrijeme napada kada je njegovo odjeljenje VII/2 najbliže ulazu u školu, a školska policajka daleko. Zar sve to sa samo 13 godina starosti može da uradi neko ko nije daleko iznad prosjeka, ko nije “zli genije”?

Realnost iza maske genija: Psihološki profil dječaka ubice

Izvor “Blica” blizak istrazi kaže da nije sve kao što na prvi pogled izgleda. Iznosi šokantnu tvrdnju: prema svemu što dosad znamo, dječak ubica je, zapravo – intelektualno prosječan!

– Nikakav genije, kao što je navođeno. Moguće je da su mu zbog toga smetali ostali u odjeljenju, jer je morao, primjera radi, više truda da ulaže kako bi dostigao uspjeh neke od svojih žrtvi, ili i da bi zadovoljio roditelje koji su, prema svemu što znamo, od njega zahtijevali besprijekoran uspjeh. Može se reći da su ga spartanski vaspitavali – kaže izvor “Blica”.

Pritisak ambicioznih roditelja: Da li je tu izvor problema?

Kako je “Blic” već pisao, roditelji dječaka ubice su bili veoma ponosni na svog “malog genijalca”, kako su ga zvali, jer je pored obaveza u elitnoj školi išao i na brojne vannastavne aktivnosti. Govorio je strane jezike, išao u školu glume, muzičku školu, trenirao sportove, pobjeđivao na gradskim takmičenjima, bio odlikaš.

Da li je toliki pritisak hiperambicioznih roditelja ostavio tragične posljedice na psihu dječaka ubice? Tome u prilog ide nedavna izjava Mine Zirojević, članice Savjeta roditelja u OŠ “Vladislav Ribnikar”. Zirojević je izjavila da je, prema onome što je mogla da čuje od đaka koji su poznavali dječaka ubicu, primijećeno da je bio takmičarski nastrojen i da se nekada pomalo svađao sa djecom koja su možda bila bolja od njega na nekom času.

– Sada se priča da je baš to razlog i da ga niko nije maltretirao iz te smjene – rekla je tada Mina Zirojević.

Pretpostavlja se da u mozgu nema urođenih fizičkih anomalija

Dječak ubica sa na klinici nalazi u izolaciji. U ovakvim slučajevima, mada je ovaj teško porediti sa bilo kojim drugim, u timu za opservaciju su najčešće tri stručnjaka. “Blicov” izvor kaže da je praksa da se sprovodi cijela baterija vještačenja i dodatne dijagnostike, kao što je, primjera radi i laički rečeno, analiza strukture centralnog nervnog sistema putem skenera. Ipak, pretpostavlja se da dječak ubica nema urođenih fizičkih anomalija. Iz pouzdanih izvora dosad smo saznali da dječak ubica ne pokazuje kajanje. Hladan je i smiren, nije tražio da kontaktira s bilo kim, niti se interesuje za roditelje. Njegova jedina zanimanja su sadržana u dva pitanja koja postavlja: “Kada izlazim?” i “Kakav odjek ima to što sam uradio?”.

Misterija superega dječaka ubice: Odsustvo krivice i kajanja

Na osnovu tih informacija stručnjaci čvrsto vjeruju da dječak ubica iz nekog razloga nema formiranu važnu komponentu ličnosti, takozvani superego.

Prema teoriji Sigmunda Frojda, začetnika psihoanalize, superego je etička komponenta nečije ličnosti koja dotičnoj osobi daje moralne standarde na osnovu kojih se ponaša. Superego se razvija mahom tokom prvih pet godina života djeteta, kao reakcija na roditeljske kazne ili odobravanja. Dijete pritom upija moralne standarde svojih roditelja, tradicije porodice i društva u kojem odrasta i u njemu se formira superego, kojim kontroliše agresiju i druge društveno nepoželjne impulse.

Kada dijete ima pravilno razvijen superego, ono osjeća krivicu ili anksioznost prilikom kršenja etičkih standarda postavljenih od svog superega i ima potrebu da se iskupi za učinjene greške. Kod dječaka ubice ništa od toga ne postoji. Ne osjeća krivicu i, štaviše, željno iščekuje trenutak kada će biti pušten sa klinike, a umislio je da to treba da se dogodi svakog trenutka. Ne dobija ni sedative jer je potpuno smiren. Nisu mu potrebni!

– Nema osjećaje, izuzev za sebe i svoje potrebe – kaže izvor “Blica”.

Mogućnost ponavljanja zločina: Veliki rizik u budućnosti

Izvor “Blica” navodi da sve to ukazuje na ogroman rizik da dječak ubica ponovi isto ili slično krivično djelo, ako bude u prilici.

– Niko ne može da isključi taj ogromni rizik – kaže naš sagovornik upućen u slučaj.

Posljedice i potencijalna terapija: Kakva je budućnost dječaka ubice?

Za sada nije tačno poznato kakva terapija će biti određena dječaku ubici, niti gde će biti dugoročno smešten, ali je izvjesno da ta odluka neće pasti ovih dana. U opticaju je nekoliko varijanti, a sigurno je samo da ni u jednoj ne postoji šansa da bude vraćen u školu.

Sagovornik “Blica” kaže da dječak ubica ne može ići u zatvor jer je masakr počinio sa samo 13 godina i smatra se da nije krivično odgovoran. Ipak, može mu biti izrečena medic