KO JE BILA PRVA SULTANOVA ŽENA: Pričalo se da je CRNOGORKA i da je bacila TEŠKU KLETVU NA SULTANA SULEJMANA

Mahidevran Hatun je bila princeza koja je dovedena na dvor Sultana Sulejmana kada je imala samo 11 godina. Njeno ime na turskom znači – ona koja je uvijek lijepa. Mahidevran je živjela u izobilju i bogatstvu, uvijek je imala sve najbolje, ali život ju je surovo kaznio!

Prvo se njen voljeni muž zaljubljuje u konkubinu i ženi je, a onda joj ubija i sina jedinca.

Mahidevran je prema nekim spisima bila veoma poštovana žena na dvoru Sultana Sulejmana, ona nije bila sklona intrigama, za razliku od Hurem.

https://www.facebook.com/ottoman.women10/photos/a.567068970130681/567556980081880/?type=3

Prva Sultanova žena rodila je troje djece od kojih je preživio samo princ Mustafa, kojeg je rođeni otac ubio na kraju.

O životu Mahidevran Hatun prije dolaska u Sulejmanov harem ne zna se mnogo. U pojedinim izvorima navodi se da je ona kćerka izvjesnog Abdule, a sugeriše se i da je njen otac bio preobraćeni rob nepoznatog porijekla. Kako je zapisao rumunski istoričar Nikolaje Jorga, Mahidevran je zapravo poticala iz Crne Gore, a u nekim izvorima stoji i da je Albanka ili Grkinja.

U historiji se prvi put pojavljuje kao jedna od 17 žena u Sulejmanovom haremu dok je upravljao Manisom, a isprva nije bila među omiljenim konkubinama mladog princa. Međutim, vremenom je uspjela da postane njegova miljenica, najvjerovatnije u vrijeme kada je imala 15 godina, budući da je njihov sin Mustafa rođen u to vrijeme, oko 1515. godine u Manisi.

Kada je Hurem došla na dvor, započinje veliko rivalstvo između dvije žene. Iako se sultanova majka sultanija Ajše Hafsa trudila da smiri strasti, netrpeljivost je bila takva da je Mahidevran u jednom trenutku fizički nasrnula na Hurem, što je razljutilo Sulejmana. Međutim, pojedini turski izvori tvrde da je ovo samo drevni trač.

Nakon pogubljenja sina, Mahidevran se iste godine preselila u Bursu, gdje je sahranila sina i živjela u teškom siromaštvu.

Pričalo se da je tada bacila tešku kletvu na Sultana Sulejmana i to proklinjući ga da se uguši u krvi svoje djece.

Tek nakon što je Hurem umrla, ona je počela da dobija prihode za normalan život, a Sulejman joj je kupio kuću. Selim II, sin Sulejamana Veličanstvenog i Hurem, isplatio je njene dugove i omogućio finansijsku stabilnost, a poznato je i da je podigao mauzolej njenom sinu i svom polubratu Mustafi 1555.

Mahidevran Hatum umrla je 1580. godine, a nadživjela je i Sulejamana, i Hurem, i sve njihove sinove. Sahranjena je u Bursi pored sina, u Mauzoleju prina Mustafe.

Njen nasljednik, Said Perizad Temrukoglu je ovako ispričao o njoj:

“Prema priči moje tetke, Sultaniju Mahidevran je kao jako malu, kad je imala 11 godina, otac poslao u Osmanlijsku palatu. Kako bi se udala za tadašnjeg princa Sulejmana. Najprije su je naučili manirima i školovali, a kasnije se udala za Sultana. Godinu dana kasnije donijela je na svijet sina, Mustafu. Ali prema pričanju moje tetke i mog oca imali su još dvoje djece, djevojčicu i dječaka. Djevojčica je umrla kao beba dok je dječak doživio ranu mladost. Ne znam zašto je umro, možda je i on kao i princ Mustafa ubijen. Njegovog imena se više niko ne sjeća. S obzirom na sudbinu koju je doživio, svi su se skoncentrisali na princa Mustafu i moguće je da su se vremenom zaboravila imena drugog princa i sultanije.

Mahidevran je bila jako lijepa, obrazovana, kulturna i pametna žena. Ja mislim da je Mahidevranin život bio interesantniji od Hureminog ali naravo i tragičniji. Na svijet je došla kao moćna princeza, kad je bila dijete zajedno sa sestrama je poslata u drugu palatu. Tamo su je pripremali da se uda za čovjeka koga nikada do tada nije vidjela i koga nije poznavala. Kasnije su se vjenčali i imali djecu. Život je ovu malu porodicu odjednom uzdrmao. Jer se njen muž zaljubio u drugu ženu. Život joj se okrenuo naglavačke. Trudila se da sačuva svoju porodicu i ugled ali je na kraju izgubila. Kao da to nije bilo dovoljno, ubijaju njenog sina, i to ni manje ni više nego otac njene djece. Pored toga, ubijaju i dvoje muške djece njenog sina. Imali su samo četri odnosno tri godine. Kao da svo to divljaštvo i loša sudbina nisu bili dovoljni, poslata je u Bursu gdje je živjela u siromaštvu bez sopstvenog novca. Kakav katastrofalan život, zar ne? Iz sreće, bogastva i spokojstva u dvoru spala je na nesreću, siromaštvo i neprekidnu bol.”